11 teza o Fojerbahu

Nevladin sektor je do sada pokušavao objasniti Bosnu i Hercegovinu. Radi se o tome da se Bosna i Hercegovina promijeni!

 

 

11 TEZA O FOJERBAHU

1. Glavni nedostatak sveg dosadašnjeg materijalizma (uključujući i Fojerbahov) jeste to što se predmet, stvarnost, čulnost shvata samo u obliku objekta ili opažanja, a ne kao čulna ljudska delatnost, praksa, nesubjektivno. Otuda je aktivnu stranu nasuprot materijalizmu apstraktno razvio idealizam – koji, naravno, ne poznaje stvarno, čulnu delatnost kao takvu. Fojerbah hoće čulne objekte – stvarno različite od objekta mišljenja; ali on samu ljudsku delatnost ne shvata kao „predmetnu delatnost“. Stoga u „Suštini hrišćanstva“ smatra da je samo teorijsko ponašanje istinski ljudsko, dok se praksa shvata i određuje u njenom prljavom jevrejskom pojavnom obliku. Stoga on ne shvata značaj „revolucionarne“, „prakitčko-kritičke“ delatnosti.

 

2. Pitanje da li predmetna istina pripada ljudskom mišljenju nije pitanje teorije, već „praktično“ pitanje. U praksi čovek mora dokazati istinitost, to jest stvarnost i moć, obostranost svog mišljenja. Spor o stvarnosti ili nestvarnosti mišljenja – jeste čisto „sholastičko“ pitanje.

 

3. Materijalističko učenje o promeni okolnosti i vaspitanja zaboravlja da ljudi menjaju okolnosti i da sam vaspitač mora biti vaspitan. Stoga ono mora ispitivati društvo u dva dela od kojih je jedan uzdignut iznad njega. Poklapanje menjanja okolnosti i ljudske delatnosti ili samoizmene može se shvatiti i racionalno razumeti samo kao REVOLUCINARNA PRAKSA.

 

4. Fojerbah polazi od činjenice religioznog samootuđenja, udvajanja sveta u jedan religiozan i jedan svetovan. Njegov rad se sastoji u tome da religiozni svet svede na njegovu svetovnu osnovu. Ali to da se svetovna osnova sama od sebe odvaja i uzdiže i sebi utvrđuje samostalno carstvo u oblacima, treba objasniti samo sopstvenom pocepanošću i sopstvenom protivrečnošću ove svetovne osnove. Dakle, nju je nužno razumeti kako u njoj samoj i u njenoj protivrečnosti tako i praktično revolucionisati. Dakle, kad na primer, zemaljska porodica bude otkrivena kao tajna svete porodice, nužno je samo ovu prvu teorijski i praktično uništiti.

 

5. Fojerbah, nezadovoljan „apstraktnim mišljenjem“, želi opažanje; ali, on ne shvata čulnost kao praktičnu ljudsko-čulnu delatnost.

 

6. Fojerbah religioznu suštinu svodi na ljudsku suštinu. Ali, ljudska suština nije nikakav apstraktum koji se nalazi u pojedinačnoj individui. U svojoj stvarnosti ona je skup društvenih odnosa. Fojerbah, koji se ne upušta u kritiku ove stvarne suštine, jeste, stoga, primoran: 1. da apstrahuje od istorijskog toka i da religiozno osećanje fiksira za sebe i pretpostavi apstraktnu – „izolovanu“ – ljudsku individuu. 2. Zato što se suština može shvatiti samo kao „rod“, kao unutrašnja, nema opštost koja čisto prirodno povezuje mnoge individue.

 

7. Stoga Fojerbah ne vidi da je samo „religiozno osećanje“ društveni proizvod i da apstraktna individua, koju on analizira, pripada određenom obliku društva.

 

8. Sav društveni život je bitno „praktičan“. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam svoje racionalno rešenje nalaze u ljudskoj praksi i u poimanju ove prakse.

 

9. Najviše do čega dolazi „kontemplativni materijalizam“, tj. materijalizam koji čulnost ne poima kao praktičnu delatnost, jeste opažanje pojedinačnih individua i građanskog društva.

 

10. Stanovište starog materijalizma je građansko društvo, stanovište novog je ljudsko društvo ili društveno čovečanstvo.

 

11. Filozofi su samo različito tumačili svet a stvarje u tome da se on izmeni.

 

visyutopia
Sevdah, sevдah, сamo севдах!

Komentariši